ovo je prica o jednom malom medvjedicu...
pocinje 23.10.2007. godine kada djevojka, mlada 21 godinu, konacno nakon 21 godina provedenih u nagovaranju roditelja da kupi psa, konacno uspije ubijediti mamu i tatu da je sposobna da se brine o jednom malom, slatkom psicu. djevojka zivi sama u stanu srednje velicine u sarajevskom naselju punom zelenila i parkova, nedaleko od centra, nedaleko od prirode, tako da ima mjesta za malog prekrasnog ljubimca, prostora za setnje, za igranje, trcanje.
taj dan kupi novine koje su izasle prije nekoliko dana, sa vec zastarjelim oglasima u nadi da ce naci nekog psica na poklon. medjutim, nakon nekoliko sati listanja i pozivanja na razne brojeve telefona, shvati da nema nista na poklon. pogledavsi svoju ustedjevinu od cijele protekle studentske godine shvati da ima tacno 70 maraka.
buduci da toliko jako zeli psa, ito vec 20 dugih godina, odluci da potrosi godisnju ustedjevinu na ljubimca. nastavi traziti po novinama i nema predrasuda prema odredjenim pasminama kao sto su: bulldog ili pitt bull, pa ni rottweiler ili doberman, bullmastiff, medjutim, mama se ne slaze...
i bas u trenutku kada je htjela da odustane od naizgled bezuspjesne potrage za psom, ugleda oglas koji glasi ovako: stene newfoundlandera, muzijak, vakcinisan, revakcinisan, papiri. 50 km. nije mogla da vjeruje. "pa to je njuf!!! pas kojeg oduvijek zelim!!!" - viknula je sva sretna. nazvala je odmah i pitala moze li doci da vidi psa... vlasnikov odgovor bio je potvrdan. stigla je do dogovorenog mjesta za 15 minuta i vidjela prekrasnog newfoundland momcica starog 5 mjeseci. pas joj je odmah prisao i poceo je ljubiti po rukama i licu. bio je tako umiljat i njezan... ali djevojka je odmah primijetila da to nije cistokrvni newfoundlander. njoj to nije bilo vazno, a mami, koja je takodje isla s njom po psa, je rekla da to jeste mali njuf. kao da je znala da treba da uzme bas tog psa i da se pretvara kao da nista ne zna o newfoundlanderima. kada je vlasniku rekla da kupuje psa i pruzila mu 50 km, on je rekao: pas kosta 100 km, greska u oglasu... mama joj je posudila tih 30.
krenuli su sa psom kuci, a djevojka se bojala da se pas ne rastuzi kad se odvoji od vlasnika, medjutim, pas je krenuo s njom i njenom mamom, kao da su oduvijek zajedno. nije pogledao starog vlasnika. papire, naravno, nije dobila. prica vlasnika glasila je: "njufijeva mama je u vogosci i cistokrvna je. vlasnik zna ko mu je tata, tako da mozes od njih da trazis papire." ali djevojka nije odustala od malog plishanog mede. povela ga je kuci i jako dobro se snasao u novom domu. nahranila ga je, i izvela u setnju. vec slijedeci dan ga je pustila da hoda bez povodca i nije se odvajao od nje, medjutim primijetila je da je pas prehladjen i ima proliv. odvela ga je veterinaru koji ga je lijecio sedmicu dana. svaki dan infuzije, inekcije, tablete, samo suha hrana. sve to kosta... vjerovatno je neka dobra sila bila uz nju, jer bas tih dana je dobila stipendiju za izvanredne rezultate na fakultetu. pas se oporavio i vec nakon 10 dana ne moze da se odvoji od djevojke ni na 5 minuta. kada ona odlazi na fakultet, medo je tuzan, a kada se vraca, nema sretnijeg stvorenja na svijetu.
djevojka, zvana mia, je jako zavoljela svog psa barney-a i ne odvaja se od njega... a ove ljude koji drze bolesne pse (i prodaju ih jer shvate da ipak nisu cistokrvni, nakon sto se psima pocnu dizati usi, a ta rasa ima spustene usi), treba kazniti. sva sreca pa su se prave stvari desile u pravom trenutku:D
sam vlasnik je rekao da mu je pas dosadio i da ga vec neko vrijeme zatvori da spava na balkon. i navodno, pas se ne buni, te je meni isto to savjetovao...
samo sam klimala glavom i jedva cekala da se prica sto prije zavrsi i da vodim to prekrasno stvorenje kuci i pazim ga onako kako on to zasluzuje... sad moj cuko zivi sa mnom, vole ga i mama i tata, ima najljepsi lezaj za cuke, najljepsu lopticu i najbolju hranu i setnje koje mu ja mogu pruziti...
vjerovatno preduga prica pa je mnogi nece procitati do kraja, ali imala sam potrebu da ovo podijelim sa pravim ljubiteljima zivotinja...
Home 
