28.08. 2007. Alert nezavisni medij za okoliš izvještava:
Sarajevski horor- pse tamane gdje god stignu
U Sarajevu, glavnom gradu susjedne Bosne i Hercegovine, pse ubijaju po
ulicama, a Javno komunalno poduzeće «Rad» ima zadatak čišćenja smeća i-
pasa. Sarajevci koji imaju četveronožne kućne ljubimce žive u strahu za
njihove živote, jer ih gradska «komunalna policija» kažnjava ako ih sa
psima zatekne na javnim površinama, parkovima i pješačkim zonama.
Vlasnici pasa ne smiju ih izvoditi kasnije od sedam sati ujutro,
odnosno u kasnim večerenjim satima, a svi psi na ulici moraju imati
brnjice i povodac. Tko se ne pridržava ove gradske odluke o komunalnom
redu, kažnjava se sa 500 konvertibilnih maraka ili 250 eura. A može mu
se pas i oduzeti! Ovakve odluke usvojila je skupština grada, objasnivši
da je to radi «sprječavanja bjesnoće, zaraze i napadanja pasa na
prolaznike».
Po riječima aktivista SOS Udruženja za zaštitu životinja iz Sarajeva,
psi se organizirano «čiste» iz naseljenih zona u jednokratnim akcijama
lovačkih društava, koji ih tamane bez obzira jesu li pri tome (zlo)činu
prisutni prolaznici, djeca ili – novinari!
Aktivisti raspolažu sa podacima da je u samom gradu Sarajevu
godišnje bude ubijeno oko 7.500 pasa, što kroz «lovačke kažnjeničke
bojne», što kroz zalijevanjem sumpornom kiselinom u «šinteraju»
gradskog komunalnog poduzeća. Ako SOS-aktivisti eventualno stignu do
sarajevskog «šinteraja» prije samog ubijanja sakupljenih pasa, za
preuzimanje svakog pojedinog moraju gradskim komunalcima platiti po
60-tak maraka!
U Bosni i Hercegovini, podjeljenoj na kantone, a u jednom od
njih je i Sarajevo, ima aktivnih pojedinaca i organiziranih grupa i
društava koje se već godinama bezuspješno bore da spašavaju i zaštite
pse i druge životinje koje žive u gradovima. Istina, u toj je državi
poslijeratni kaos daleko duži nego u ostalim državama bivše
Jugoslavije, ali to nije razlog da nosioci gradskih, lokalnih i
regionalne vlasti ne prihvaćaju civilizacijske propise kojima se
nastoje educirati ljudi za viši stupanj odnosa prema životinjama.
Premda su neke organizacije za zaštitu životinja iz Tuzle, Banjaluke,
Sarajeva i drugih većih mjesta pokušale zbrinjavati napuštene pse u
takozvane azile, to im nije pošlo za rukom. Naime, uz financijsku
neimaštinu, zakonska podloga za organiziranjem azila za napuštene pse i
druge životinje u B i H ne postoji, a ako i ima nekih općih propisa,
oni su razlikuju od kantona do kantona. Ni političko-društvena svijest
još nije dosegla razinu prihvaćanja brige i zaštite drugih živih bića,
osim ljudskih, što je još uvijek posljedica ratnog kaosa na prostorima
Bosne i Hercegovine. To su najvažniji razlozi zbog kojih se ni strane
fondacije i organizacije za zaštitu životinja ne odlučuju rizikovati i
pomagati u rješavanju problema zaštite životinja u Bosni.
Autor: Ljiljanka Mitoš-Svoboda
Home 
